31. svibnja učenici nekoliko razreda posjetili su Gorski kotar. U sklopu projekta Surađuj, volontiraj, aktiviraj se i mentoriraj!, proveli su dan u prirodi, aktivirajući svoje mišiće, upijajući čisti gorski zrak i uživajući u zvucima vode. Iako nas je dio puta pratila kiša, zadovoljstvo boravkom u zelenilu i kraj vode nije moglo biti narušeno. Kako bi se ostvarile sve zamišljene projektne aktivnosti, pred učenike je bio postavljeno nekoliko aktivnosti - šetnja kroz šumu Zelenog Vira, kazivanje prigodne poezije uz šum slapa, šetnja oko jezera Bajer u Fužinama i stjecanje znanja o špiljskom sustavu RH kroz upoznavanje jedine špilje u Europi turistički uređene i dostupne osobama u invalidskim kolicima, špilje Vrelo.
Nakon ugodnog pješačenja šumom Zelenog Vira, stigli smo do slapa Zeleni Vir. Zbog brojnih poplava proteklih mjeseci nažalost nije bilo moguće posjetiti Vražji prolaz. Zadržali smo se uz slap kraj kojeg je dvoje učenika, Valentina Đurin (1.c) i Teo Grünhut (3.d) kazivali poeziju Ivana Gorana Kovačića i Dobriše Cesarića. Teo je prije kazivanja detaljnije upoznao učenike sa životom i djelom Ivana Gorana Kovačića pripremivši vrlo zanimljivo izlaganje. Iako je slap ispunjavao svojim zvukom cijeli prostor, Valentina i Teo su dali sve od sebe da zvuke vode upotpune svojim izvedbama koje možete pogledati na snimkama.
Ivan Goran Kovačić: Vjetar u šumi
Danas je šuma puna vjetrove glazbe
što fijuče, jeca, šumi i zvoni;
kočije vjetrove štropoću i konji ržu -
danas po nebu ptice diže vjetar i goni.
Danas se čuju glasovi ljepše mnogo i tiše,
danas miruju ljudi i k'o da se svatko moli,
a šuma kune i jauče, svaka je krošnja čovjek što bjesni i što se njiše,
podiže pesnice čvrste i svija se čitav od boli...
Bjesne vjetrovi-vranci, topoću divlji i ržu,
a nebo je crno k'o gvožđe, u njemu topovi prijete.
Kola vjetrova zvone, konji sve jače bježe,
a s njima oblaci teški k'o ptice goleme lete.
- Danas je šuma živa i zvone njeni lanci,
što je sapeli kruto da se s mjesta ne miče.
Danas je ona orijaš što trese negve i viče,
kune, jauče, prijeti, dok ržu vjetrovi-vranci;
a ljudi su blijedi i tihi, muče udove gole,
dršću, kaju se bijedno i plaho molitve mole.
- Danas sam sretan i ja,
dok grč mi pesnice drži.
Bijesan orijaš ja sam, što kune i što se svija:
vranci, misli moje, divlji su danas i brži,
a oči ne strahuju moje, jer šumu živu vole;
dok ljudi su blijedi i tihi, dok muče udove gole,
dršću, kaju se bijedno i plaho molitve mole.
Dobriša Cesarić: Buđenje šume Grane se mirisno njišu, I dišu Njene zelene grudi. Na nju se lijeva pun zlata Sunčani katarakt, I pjeva puno ptica K'o puno srebrnih žica, A žuna udara takt. U travi se cvjetovi smiješe, A vjeverica sluša Jutarnje glasne pjevače I veselo, veselo pleše I skače. | Dobriša Cesarić: Slap Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara. Taj san u slapu da bi mog'o sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati. |
Nakon dolaska u Fužine, učenici su imali slobodno vrijeme za ručak i za šetnju oko jezera. To je bila još jedna prilika da se druže i međusobno bolje upoznaju u neformalnom okruženju.
Posljednje odredište bila je špilja Vrelo. 300-tinjak metara duga špilja stara je oko 4 milijuna godina, a u njoj se nalazi vrelo (po kojem je i dobila ime), potočić i slapić! U ljetnim mjesecima potočić presušuje, no mi smo ga imali priliku vidjeti čemu je zasigurno doprinijela i kišna godina. Špilja je prepuna špiljskih ukrasa, stalagmita, stalaktita i stalagnata te u relativno kratkoj šetnji možete upoznati sve što jedna špilja može "stvoriti".
Iako umornih tijela, vratili smo se prepuni pozitivne energije, sa željom da nastavimo upoznavati ljepote Hrvatske. U pratnji učenika bile su profesorice Mihaela Kelava i Sanja Radočaj.
Napisala: Mihaela Kelava, prof.
Comments